Hidrofizioterapija kod pasa

Riječ hidroterapija dolazi od grčkih riječi hydor (voda) i therapija (cijeljenje), a povijest terapije u vodi kao metode korištene u fizikalnoj medicini pratimo unazad nekoliko tisuća godina.

Iako je često mišljenje da se hidroterapija primjenjuje samo nakon ortopedskih operativnih zahvata i to u humanoj medicini, ona je danas u razvijenijim zemljama postala sastavni dio liječenja kućnih ljubimaca. Kao veterinarska praksa i u Hrvatskoj danas proživljava pravi procvat odlučili smo se ponuditi našim najboljim prijateljima mogućnost pokreta u vodi,jer dar pokreta je gotovo jednak daru života. Ovaj aspekt je osobito izražen danas kad našim ljubimcima zbog ubrzanog životnog ritma vlasnika i života u velikim gradovima ne možemo osigurati dovoljno života u pokretu koji ih čini toliko sretnima. Pokret u vodi osim što našim psima pruža neizmjerno sretan doživljaj, omogućava im i vrlo učinkovit način liječenja brojnih oboljenja.

Neka osnovna oboljenja kojima su naši psi sve češće opterećeni a hidroterapijom ih možemo liječiti su:

-> Displazija kukova
-> Artroze i artritisi
-> Displazija lakta
-> Spondiloza

-> Puknuće prednjih križnih ligamenata koljena
-> Pretilost (prekomjerna tjelesna težina)
-> Lomovi kostiju (frakture)
-> Pareze i paralize uslijed promjena na kralježnici
-> Iščašenja zglobova (luksacije)
-> Oboljenja srčanog i krvožilnog sustava
-> Amputacija ekstremiteta
-> Poodmakla dob

Nerijetko se hidroterapija povezuje s operacijskim liječenjima. Ona,osim što povećava uspješnost kirurške terapije tijekom postoperativne rehabilitacije, ima zadatak i što bolje pripremiti psa za operaciju. Poboljšanje kondicije psa prije operacije smanjuje rizik koji je uvijek prisutan. Pretilost,tj. prevelika težina pasa često povećava rizik anestezije. U takvim je slučajevima hidroterapija idealan način za smanjenje tjelesne težine u sklopu pripreme za operacijski zahvat.
Hidroterapija u postoperativnom tijeku liječenja ortopedskih problema zauzima vrlo važno mjesto. Praktično se smatra standardnim pristupom u rehabilitaciji pasa kao ortopedskih pacijenata.Primjerice,neizostavan je i nerijetko najuspješniji oblik fizikalne terapije nakon operacija kuka,križnih
ligamenata koljena, lakta, sanacije fraktura, neurokirurških zahvata,osobito kralježnice. Kretanje pacijenata nakon takvih operacija je vrlo bolno i otežano, a prema uputama kirurga mora biti kontrolirano i ograničeno. Vlasnici koji su pokušali poštivati ovakve upute znaju da je to vrlo teško izvedivo pa je povratak opsega i tonusa mišićja usporen i nedostupan, a učestalost komplikacija poput konstraktura, atrofija mišićja i smanjenog obima kretnji zglobova vrlo velika. U takvim slučajevima hidroterapija čini iznimno uspješan način rješavanja problema. Ona proces oporavka značajno ubrzava i poboljšanja. U sklopu postoperativne rehabilitacije, hidroperapiju takvih pacijenata najčešće započinjemo već ubrzo nakon odstranjivanja kožnih šavova, desetak dana nakon operacije, ukoliko je cijeljenje rane neometano.
Hidroterapija može biti oblik terapije stanja kao što su pretilost ili oslabljen srčani i krvoilni sustav. Od posebne je važnosti kod stanja kod kojih su uobičajene šetnje ili kretnje onemogućene uslijed boli (artritis, displazija kuka, displazija lakta). U takvim slučajevima hidroterapija nudi vašem ljubimcu idealnu kombinaciju terapije praćene vježbom i zabavom koja rezultira na kraju
tretmana dobrim snom!
Funkcija zglobova, mišića i kostiju u neposrednoj je ovisnosti o postojanju pokreta. Podražaj i sile koje su samo tada prisutne, presudne su u očuvanju njihove uloge čuvanja pokretljivosti.

Kao što motor automobila propada i hrđa ukoliko dugo stoji u garaži i ne podmazuje se uljem tako i zglobovi psa koji previše leži i nedovoljno se kreće podliježu
degenerativnim promjenama i gubitkom opsega kretnji.No kretnje na tvrdoj površini mogu uzrokovati trajna oštećenja zbog stresa koji se prenosi na tetive,ligamente i prvenstveno zglobove. Stoga vlasnika ne treba zbuniti ukoliko veterinar ortoped preporuči strogo mirovanje i
kontrolirano kretanje u trajanju od nekoliko tjedana, jer kretanje po tvrdoj podlozi kod mnogih ortopedskih problema može pogoršati stanje, a nakon operacija može umanjiti ili čak upropastiti rezultat kirurške terapije. Međutim kretanje u vodi nije isto što i kretanje po betonu, stepenicama ili trčanje u parku i vrtu. Silom uzgona u vodenom mediju eliminira se stres udarca o podlogu, kao i opterećenje zglobova,što direktno pridonosi smanjenju boli i olakšava kretanje. Hod u vodi i plivanje omogućavaju kretanje bez rizika od preopterećenja i oštećenja zglobova, ligamenata i tetiva. Ovo je od osobite važnosti nakon složenijih ortopedskih zahvata na zglobovima pasa. Dodatno, kretanje u vodi smanjuje mogućnost nastajanja priraslica mišićja na mjestima oštećenja kosti čime se znatno povećava opseg i kvaliteta kretnji zglobova. Korištenje hidroterapije u okviru postoperativne rehabilitacije ortopedskih pacijenata skraćuje period nedovoljne aktivnosti mišićnog i koštanog sustava i tako spriječava nastup komplikacija poput stvaranja ožiljkastih priraslica mišića, degenerativnih promjena na površini zglobova koje u velikoj mjeri ometaju normalni opseg kretnji. Dugotrajno nedovoljno kretanje, tj.predugo čekanje na hidroterapiju nakon operativnog zahvata rezultira i znatno dužim periodom oporavka.
Toplina vode u kojoj se provodi hidroterapija je važan čimbenik uspješnosti. Idealna temperatura vode u kojoj se izvodi hidroterapija iznosi oko 27 C. Plivanje u jezerima i rijekama zbog toga, kao i zbog nekontroliranog ulaska i izlaska iz vode, se ne preporuča, osobito u hladnijim periodima godine. Toplina vode za vrijeme hidroterapije potiče širenje krvnih žila
površini tijela,povećava tjelesnu temperaturu i posljedično dovodi do smanjenja boli i spazma muskulature. Smanjena pokretljivosti često je povezana s boli, oticanjem ili ukočenošću. Ukočenost zglobova smanjuje se djelovanjem topline vode s posljedičnim širenjem krvnih žila. Hidrostatski tlak vode pomaže smanjenju otoka,pospješujući lokalni protok krvi i limfe, dok vježbe u toploj vodi dodatno pojačavaju opću cirkulaciju. Kako bi se izbjegle moguće nepoželjne
posljedice, hidroterapija se provodi pod obvezatnim veterinarskim stručnim nadzorom. Preporučljivo je da veterinar pošalje životinju na fizikalnu terapiju s pisanim detaljima kako bi informacije o zdranstvenom stanju životinje bile što potpunije. Tijekom tretmana psi se nalaze pod stalnim nadzorom, po potrebi u posebnim pojasevima.Ponekad,primjerice kod paretičnog ili paraliziranog pacijenta, potrebno je pridržavanje u vodi što je omogućeno lako pokretnom dizalicom i posebnim pojasom. Način izvođenja i trajanje pojedinog tretmana se prilagođava invindualno. Početni tretmani obično traju samo nekoliko minuta,i postupno se produljuju do 30 minuta ili duže. Po potrebi se pas nakon terapije može osušiti, a kod nekih se preporuča nošenje kaputića prilikom odlaska kući.

Test: Lea Kreszinger dr.vet.med.
Zoran Vrbanac dr.vet.med.
mr.sc.Alma Marulić-Čalić dr.vet.med.

http://www.fiziovet.hr/