Degenerativna mijelopatija pasa

Degenerativna mijelopatija pasa

Degenerativna mijelopatija pasa progresivna je neurodegenerativna bolest leđne moždine čiji se simptomi ispoljavaju kasno, obično tek u 8. godini života. Prvi simptomi uključuju asimetričnu generalnu proprioceptivnu ataksiju (gubitak percepcije vlastitog tijela u prostoru) i spastičnu paralizu stražnjih udova. U toj fazi, postojanje spinalnih refleksa indicira na gubitak funkcije (paralizu) gornjih motoričkih neurona. Psi nakon pojavljivanja simptoma mogu poživjeti i do 3 godine, ali progresija bolesti je neumoljiva te se vlasnici pasa često odlučuju na eutanaziju nakon što psi postanu paraplegični. U slučajevima kada se eutanazija odgodi, slabost se može proširiti na prednje udove te zahvatiti donje motoričke neurone sa znakovima blage tetraplegije, širenja područja atrofije mišića, poteškoća u hranjenju i nemogućnošću lajanja.

Dijagnosticiranje

Simptomi mnogih drugih bolesti leđne moždine mogu prikriti rane znakove degenerativne mijelopatije pa se ona može dijagnosticirati tek postmortalno, histopatološkim pregledom degeneracije aksona i mijelina te astroglioze unutar koštanog kanala leđne moždine. Degenerativna mijelopatija može se pojaviti kod svih pasmina, ali su neke pasmine podložnije razvoju bolesti što je povezano s pronađenom mutacijom.

DNA testiranje

Pasmine koje su osobito podložne razvoju ove bolesti su njemački ovčar, velški pembroke korgi, bokser, rodezijski ridgeback, Chesapeake bay retriver. Učestalost oboljelih pasa ovih pasmina povezna s pronađenom mutacijom gena varira od 30 pa čak do 90%, uglavnom ovisno o geografskom položaju. Degenerativna mijelopatija pasa, odnosno mutacija od moguće je identificirati DNA testiranjem što je vrlo važno za rano otkrivanje i prevenciju bolesti kao i za plansku eliminaciju mutacije iz određene pasmine kontroliranim parenjem.